Imao snage za šalu gledajući u blizinu svog odlaska

Riječi su Žarka Lauševića koje je kazao u razgovoru za “Glas Srpske” 2019. godine. Bilo je to intervjuu u kojem je Laušević rekao mnogo toga o sebi. Tu je istakao da nije slobodan čovjek, kao i misao da je sloboda prostor u kojem se pružate, kavez u kojem živite i pravo da sami ograničite okvir svoje neslobode. Njegov odlazak pogodio nas je i još jednom nam postavio pitanje o smislu života i kraja. Kako je rekao Laušević “Kraja nisi svestan, a po kraju će te prepoznati. Bežiš od njega, a još niko nije premostio kraj”.

Decenije ćutanja, patnje, preispitivanja i bavljenja svojom savješću obilježile su život, pa možemo slobodno reći, jednog od najboljih srpskih glumaca Žarka Lauševića, čovjeka koji nas je napustio i to onda kad nas je ponovo navikao na raskoš svog talenta dajući nam ono najbolje od sebe. Kraja nismo svjesni, ali njegov odlazak i nije konačan, jer ostaje nam “Oficir s ružom”, sjajni Miloš Obilić, onaj junak između Alije i Ilije u “Nožu”, i svi drugi likovi u koje je ugradio sebe.

Film “Oficir s ružom” donio je Lauševiću nagradu za najboljeg glavnog glumca na Pulskom festivalu 1987. godine i to jedan od filmova koji ostavlja dubok trag na gledaoca. Slika jednog vremena i ljubavi ovjekovječena sjajnim likovima oficira Petra, njegove naivne neškolovane vjerenice sa sela i mlade udovice u koju se on zaljubljuje. Zajedno sa Lauševićem u pomenutom filmu igrala je glumica Ksenija Pajić koja je izrazila tugu zbog odlaska svog filmskog partnera.

– Vjerovala sam da će biti bolje, a u posljednje vrijeme je i puno radio i snimao. Duboko sam vjerovala da će on još izdržati. Ovo me baš pokosilo. Sa Žarkom nisam bila u kontaktu nakon što smo snimali film, nekako život vas uvijek odvede na druge strane. Mogu reći da mi je uvijek bio blizu srca, a vjerujem i ja njemu zato što smo zaista snimili jedan lijep film koji je i dan-danas gledan. Uvijek sam mislila da sam imala sreću što sam u jednoj od važnijih filmskih uloga imala za partnera Žarka – rekla je ona za “Večernji list”.

Bila je sigurna u to da će Lauševića ponovno sresti u životu i kako je kazala nije ni sanjala da će to biti zapravo posljednji put.

– Film je ostao tu. A Žarko je bio divan glumac, a kao partner je bio vrlo pažljiv, nenametljiv i pametan. Glumački partner za poželjeti – zaključila je Pajićeva.

Glumac Nebojša Dugalić sa Lauševićem je dijelio filmsko platno mnogo puta, a osvrnuo se na snimanje filma “Ruski konzul”, u kojem je Laušević govorio o smrti.

– Imali smo zaista mnogo prilika da radimo zajedno i svaki sam kadar doživljavao kao posebnu privilegiju i blagoslov. Često se dešavalo da priželjkujem u nekim zahtevnim scenama, koje je on igrao briljantno, da se desi neka tehnička greška ne bi li gledao lepotu njegove igre ponovo. Uvek je bio maestralno različit, tako posvećen… U “Ruskom konzulu” igrao je lik koji odlazi, a njegova veličina je bila što kada bi se god dotakli teme o smrti, šalili bismo se i smejali. On je imao snage da se našali gledajući u blizinu svog odlaska. Upravo je teže kada vidite čoveka vanredne snage, koji s takom lakoćom govori o svom odlasku – naveo je Dugalić.

Dugalić je ispričao kako je izgledao njihov posljednji razgovor.

– Kada sam ga pozvao da ga pitam kako je, on mi je rekao: “Dugi, ne brini, rekli su mi da imam 20 odsto šanse, znaš li šta je 20 odsto”. Zatim, smo se šalili na temu tih 20 odsto i šalili i bili ozbiljni koliko bi svaki procenat trebalo ozbiljno da shvatimo – ispričao je Dugalić.

Brojne kolege glumci oprostili su se od voljenog Žarka Lauševića, među njima i Branislav Lečić.

– To je neko ko je mlađi od mene četiri godine, a nekako mislim da cela moja generacija odlazi. Bio je moj veliki prijatelj, veličanstven glumac i neko ko je bio multitalentovan i za pisanje i za slikanje. Njegova tužna životna sudbina je sigurno uticala da ode pre vremena. Neće Žarko biti u mom srcu nikada zaboravljen – istakao je Lečić.

Režiser i scenarista Zdravko Šotra oprostio se od velikog glumca istakavši da mu je Laušević bio prijatelj.

– Radili smo zajedno od najranijih njegovih dana, otkako je završio akademiju, u doba kada je mahom igrao mlade ljubavnike. U “Braći po materi” je, uveren sam, ostvario najbolju ulogu kod mene i jednu od boljih u svojoj karijeri. Bio je koliko čovek toliko i glumac – rekao je Šotra za “Novosti”.

Reditelj Milan Karadžić je naglasio da je bilo nevjerovatno da će Laušević skupiti snage i ustati iz bolnice, sa svih terapija i doći na premijeru filma “Heroji Halijarda”.

– To je bio njegov poslednji poklon publici i pojavljivanje u javnosti. Dva dana posle toga, dogovorili smo se da dođe u studio i snimimo ono što nam je preostalo za “Kalkanske krugove”- naveo je Karadžić.

Od njega se ovih dana opraštaju prijatelji i kolege i oni koji ga nisu poznavali. Njegov talenat ćemo pamtiti, a njegovim riječima iz pomenutog intervjua za “Glas” zatvaramo ovu stranu: “Osećaj koji je bio dominantan poslednjih dvadesetak godina je saznanje da vi, kao izgnana osoba, svesno žrtvujete svoje sopstvo s ciljem produženja. Vi niste nigde, ni tamo odakle ste krenuli, niti ćete ikad pripasti sredini u koju ste prispeli. Sad se osećam kao osoba na putu i često, ako zaspim u avionu, nisam siguran da li odlazim ili se vraćam. Te suze stjuardesi objasniš kao razliku u vremenu. Džet leg”.

Sa Mirom Furlan

Žarko Laušević sa glumicom Mirom Furlan igrao je u predstavi “Pozorišne iluzije” Pjera Korneja, u režiji Slobodana Unkovskog, čija je premijera bila 3. aprila 1991. godine u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Jugoslavija je počela da se raspada, Mira Furlan je ubrzo otišla u Ameriku, a Lauševićev put od Crne Gore do Amerike i nazad do Beograda tragična je priča. Kada je preminula Mira Furlan Laušević je govorio monolog iz pomenute predstave, koji glasi: “Ako ne umremo u garderobi, smejaćete nam se sutra ponovo. Šta želite da vam odigramo?”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izvor, Foto: Glas Srpske